Blog

Grad na d – zanimljiva geografija

Ima više poznatih gradova čije ime počinje na slovo “D”. Evo nekih od njih: Damask, Dubrovnik, Doha, Dablin.

Pročitajte zanimljive informacije o ovim gradovima i zapamtite ih.

Damask je prestonica Sirije. To je ujedno i najveći grad u ovoj zemlji iza kog sledi Alep. Pored toga što je jedan od najstarijih stalno naseljenih gradova na svetu, Damask je glavni kulturni centar Levanta i arapskog sveta.

Prema podacima iz 2009. godine, grad je imao 1.711.000 stanovnika.

Nalazi se na jugozapadu Sirije, u podnožju Antilibanskih planina i udaljen je 80 km od istočne obale Mediterana, na 680 m nadmorske visine. Kroz Damask teče reka Barada.

Ovaj grad je prvi put naseljen u drugom milenijumu pre nove ere i bio je izabran za prestonicu Umajad kalifata od 661. do 750. godine.

Posle pobede Abasid dinastije, sedište islamske moći je premešteno u Bagdad. Damask je doživeo politički pad u čitavoj Abasid eri, da bi u doba Ajubida i Mamluka povratio svoj značaj.

Danas je Damask sedište centralne uprave i svih vladinih ministarstava.

Na sirijskom arapskom dijalektu ime Damask znači “zemlja ispunjena vodom”. Ponekada ovaj grad nazivaju gradom jasmina.

Ovaj biser Istoka, hvaljen je zbog svoje lepote i bogatstva. Putopisac i geograf iz 10. veka, Al-Makdiši, nazvao ga je jednim od četiri zemaljska raja.

Nakon obilaska grada 1867. godine, Mark Tven je napisao: “Za Damask su godine samo trenuci, decenije samo bljesci vremena. On meri vreme ne po danima, mesecima i godinama, već imperijama čijem je uzdizanju svedočio, uživao u njima, a potom posmatrao njihovu propast. Damask je jedna vrsta besmrtnosti.”

Tokom vekova, Damask je osvajao i bio osvajan. Bio je bogat i siromašan. Prestonica imperija, ali i malih država. Bio je neprekidno slavan kao trgovački i intelektualni centar.

Damask je često u središtu pažnje kao predmet rasprave između Istoka i Zapada. I dan danas ima tešku sudbinu.

Damask je pun istorijskih lokaliteta koji datiraju iz različitih perioda istorije grada. Pošto je grad stalno dograđivan i rušen sa svakom novom vlašću, postalo je skoro nemoguće iskopati sve ruševine Damaska koje leže i do 2.4 m ispod savremene površine grada.

Damask je oduvek bio mesto na kome se ukrštaju različite religije. Savle je u ovom gradu postao Pavle prešavši u hrišćanstvo.

Do kraja četvrtog veka skoro celokupno stanovništvo je pokršteno, odnosno postali su hrišćani. Jupiterov hram je pretvoren u katedralu Svetog Jovana Krstitelja. I dan danas se glava Jovana Krstitelja nalazi u Damasku.

Dubrovnik iako istaknut u srednjem veku kao Dubrovačka republika (Republika Raguza), pronašao je svoj novi život i u poslednjih nekoliko godina, pa se sve više pojavljuje na listi mesta koje treba obavezno obići kod putnika širom sveta (mali udeo duguje i tome što se u ovom gradu snimala planetarno popularna serija “Igra prestola”).

Naravno, za one koji Dubrovnik poznaju čitavog svog života kao mesto za kojim se uzdiše, ovaj biser Jadrana predstavlja deo kulturne istorije čitavog našeg regiona. Evo nekih zanimljivih podataka vezanih za istoriju ovog čudesnog grada.

Jedna od većih svetinja u gradu, dubrovačka katedrala Uspenja Bogorodice, sagrađena je uz pomoć velike donacije Ričarda Lavljeg Srca. 1192. godine, engleski kralj se vraćao kući iz Trećeg krstaškog pohoda, kada ga je uhvatila oluja blizu hrvatske obale. Legenda govori da je monarh obećao Bogu da će izgraditi katedralu na onom mestu na kopnu gde se bude spasio. To kopno je bilo malo ostrvo Lokrum nasuprot Dubrovnika.

Čuvši o kraljevom dolasku, lokalno stanovništvo je zatražilo od kralja da ne sagradi katedralu na ostrvu, već u gradu. Ova bazilika je u velikoj meri uništena u zemljotresu 1667. godine i obnovljena 1713. godine.

Prirodni položaj grada odredio je da on bude poznat širom sveta kao jedno od najlepših turističkih mesta.

Istorija Dubrovnika je čudesna. Od kada je grad osnovan (u 7. veku), pa sve do 12. veka, pripadao je Vizantijskom carstvu. U to vreme grad je ispunjavalo većinsko srpsko stanovništvo.

U to vreme, dubrovački moreplovci su bili poznati na čitavom Mediteranu.

Posle pada Carigrada koji se dogodio 1204. godine, Dubrovnik je pripao krstašima, a već 1205. godine, Mlečani preuzimaju nadleštvo nad Dubrovnikom. Tako je bilo sve do 1358. godine.

U doba humanizma i renesanse, dubrovačka književnost dosegla je svoje najviše domete.

Dablin je prestonica Irske, ujedno i najveći grad u ovoj republici. Prema statističkim podacima, u ovom gradu živi oko pola miliona ljudi, a šira oblast gradske opštine broji više od 1.800.000 stanovnika.

Dablin leži na reci Lifi, tačnije na mestu gde se ova reka uliva u more, na istočnoj strani ostrva. Na severu i zapadu grada su ravnice, dok je na jugu Dablin pun brežuljaka.

Dablin se smatra pravom evropskom kulturnom metropolom, a iz ovog grada potiču neki od najznačajnijih svetskih književnika : Džejms Džojs, Džordž Bernard Šo, pesnik Viljem Batler Jejts i Oskar Vajld.