Blog

Planina na f – zanimljiva geografija

U ovom tekstu ćete saznati koje su to planine na slovo F koje možete koristiti u zanimljivoj geografiji.

Fudži

Sa svojih 3776 metara nadmorske visine, planina Fudži predstavlja i najveću planinu u Japanu. Zapravo, ova planina je vulkan, koji, iako neaktivan poslednjih 300 godina, geolozi još uvek svrstavaju u red aktivnih vulkana.

Planina Fudži predstavlja jedan ogranak vulkanske zone Fudži, koja polazi još od Marijanskih Ostrva, pa sve do severnog ostrva Honšua. Planinu Fudži okružuje 5 jezera: Jamanaka, Kavaguči, Motosu, Sai i Šodži.

Na planini vlada klima tundre, te su za ovaj deo karakteristične niske temperature, koje mogu da idu čak i do -38 stepeni, koja je zabeležena u februaru 1981. godine, a najviša zabeležena temperatura je iznosila 17 stepeni Celzijusa, tokom avgusta 1942. godine.

Naziv Fudži potiče iz jezika Ainu, starosedeoca Japana i znači ,,večni život”. Japanci ovu planinu širom sveta predstavljaju kao sveti simbol Japana, te je nazivaju i Fudži – san.

Na samom vrhu planine se nalazi i jedan hram, do kog se svakog proleća penje na hiljade Japanaca.

Kao što smo već pomenuli, planina Fudži je zapravo vulkanska kupa. Prema različitim pričama, kombinovanih sa različitim istraživanjima, planina Fidži je nastala 286. godine pre nove ere, kada je došlo do jednog od većih zemljotresa na ovom području. Prema različitim istraživanjima, naučnici su došli do zaključka da je do prve erupcije došlo pre oko 600.000 godina.

Ipak, u početku su planinu Fudži činila 3 odvojena vulkana, a to su, počev od najstarijeg, Komitake, Ko Fudži i šin Fudži. Najmlađi, Šin Fudži, ili u prevodu Novi Fudži, je prvu erupciju imao tek pre 10.000 godina. Tokom ovog perioda, lava i ostale lučevine ovih vulkanskih kupa su prekrile starija dva vulkana, što je dodatno povećavalo nagib, te dalo sadašnjoj planini ovakav konvergentni oblik.

Prema zapisima, poslednja vulkanska erupcija se desila 1707. godine i kažu da je bila najveća od svih do tad. Ipak, nakon toga, vulkan – planina Fudži je stagnirao, te se ni jednom nije pojavila lava na njenim obodima. Bez obzira na to, naučnici planinu Fudži još uvek svrstavaju u red aktivnih vulkana.

Fruška Gora

Fruška Gora je ostrvska, stara gromadna planina, koja nas odmah asocira na Srem, Vojvodinu. Ona se prostire dužinom od 75 km i ima širinu od 12 do 15 km.

Najveći deo planine Fruška gora se nalazi u Sremu, u Srbiji, dok manji deo zalazi i na prostor Hrvatske, u Vukovarsko – srijemsku županiju.

Najviši vrh planine je Crveni Čot, koji se nalazi na nadmorskoj visini od 529 metara. Pored njega, postoji još 3 značajna vrha planine Fruška gora, a to su: Veliki Gradac, visok 471 metar, Iriški venac, sa visinom od 451 metar, i Stražilovo, koji se nalazi na nadmorskoj visini od 321 metar.

Planina Fruška gora je dobila naziv od staroslovenskog etnonima Frug, što u prevodu na savremeni jezik znači Franak, te, shodno tome, bukvalan prevod naziva planine Fruška gora glasi ,,Planina Franaka”.

Što se prirodnih bogatstava planine Fruška gora tiče, jedan deo planine je 1960. godine proglašen nacionalnim parkom, te je, na taj način, postao i prvi nacionalni park na teritoriji Srbije.

Fruška gora je dobrim delom prekrivena livadama, pašnjacima, žitnim poljima, voćnjacima i vinogradima, dok su delovi planine viši od 300 metara obrasli listopadnom šumom. Inače, najveća koncentracija faune predstavljaju lipove šume, što inače Frušku goru čini predelom sa najvećom koncentracijom lipove šume u celoj Evropi.

Osim toga, na ovoj planini raste i preko 700 vrsta lekovitog bilja.

Što se faune tiče, planina Fruška gora je bogata najrazličitijim životinjskim vrstama, kao što su zec, jelen, srna, lasica, divlja svinja, divlja mačka, šakal  i mnogi drugi.

Ipak, ono po čemu se planina Fruška gora naročito ističe su manastiri. Na ovoj teritoriji, na površini od 255 km2 ih ima čak 19, a 16 su zadužbina nekog od značajnijih srpskih vladara.

  • Beočin, koji je posvećen prazniku Vaznesenje Hristovo;
  • Bešenovo, zadužbina Kralja Dragutina, koji je posvećen Svetim Arhanđelima Gavrilu i Mihajlu, a čiji se danas ostaci mogu videti na Fruškoj gori;
  • Velika Remeta, takođe zadužbina kralja Dragutina, posvećen Svetom Dimitriju;
  • Vranjaš, zadužbina Milana, Senke, Svetlane i Miodraga Milankovića, čija je izgradnja trajala od 2011. do 2014. godine, kao zadužbina Svetom Vasiliju Ostroškom;
  • Vrdnik, u kom danas počivaju mošti kneza Lazara;
  • Grgeter, zadužbina despota Vuka Brankovića;
  • Đipša, zadužbina kralja Stefana Dragutina, posvećen Svetom Nikoli;
  • Jazak, zadužbina despota Jovana Brankovića;
  • Krušedol, zadužbina kralja Stefana Dragutina;
  • Kovilj, zadužbina Svetog Save, podignut u čast Svetih arhanđela Mihaila i Gavrila;
  • Kuveždin, još jedna zadužbina kralja Stefana Dragutina, posvećen Svetom Savi i Svetom Simeonu;
  • Mala Remeta, ponovo zadužbina kralja Stefana Dragutina;
  • Novo Hopovo, čiji je ktitor bio kralj Stefan Dragutin, a u kom se nalaze mošti svetog Teodora Tirona;
  • Petkovica, posvećen Svetoj Petki;
  • Privina Glava, koji je posvećen Saboru Svetih Arhanđela;
  • Rakovac, zadužbina Rake Miloševića, posvećen Svetom Kozmi i Damjanu;
  • Staro Hopovo, zadužbina despota i arhiepiskopa Đorđa Brankovića, posvećena Svetom Pantelejmonu;
  • Fenek, zadužbina despota Stefana Brankovića i njegove supruge Mati Angeline;
  • Šišatovac, zadužbina kralja Stefana Dragutina, posvećen Svetom Nikoli;