Srbija

Planina Rudnik – zanimljivosti, legende i informacije

U neposrednoj blizini Gornjeg Milanovca, na svega 100 kilometara udaljenosti od Beograda, protkana različitim kulturama i bogatom istorijom, a naročito bogata raznovrsnim pejzažima i prirodnim bogatstvima, leži jedna od najpoznatijih i najposećenijih planina sa naših prostora – planina Rudnik.

Planina Rudnik godišnje gosti veoma veliki broj posetilaca, ali stalnih stanovnika ova planine ima manje od 2000 ljudi, a većina njih su monasi i monahinje. Danas na planini Rudnik ima nekih 600 domaćinstava, a prosečan broj članova po 1 domaćinstvu je oko 2,85, prosečne starosti 41,4 godina.

Ime

Postoji nekoliko verzija kako je planina Rudnik dobila ime. Ipak, najzastupljenija i najlogičnija je da je dobila ime zahvaljujući bogatstvu različitim rudama i razvijenosti ove vrste privrede, o kojoj se zna već decenijama. Još su se srednjovekovni vladari  borili za dominaciju ove planine, zbog njenog bogatstva. Kralj Dragutin je ovde kovao svoj novac i to je inače bio prvi novac na teritoriji Srbije na kom je, ćiriličnim pismom, bilo napisano ’Stefan Rab’. Primer kralja Dragutina je kasnije ispratio i Vladislav, a Đurađ Janković je otišao i korak dalje, pa na teritoriji planine Rudnik imao sopstvenu kovnicu novca.

Pored glavne kovnice novca, planina Rudnik je u davna vremena bila i mesto odakle sve počinje, te su svi novi kulturni pravci najpre razvijana i predstavljana ovde, pa se sa planine Rudnik širila i na ostale delove Srbije.

Planinski vrhovi

Planina Rudnik ima veliki broj visokih vrhova, od kojih čak njih 9 iznosi preko 1.000 metara. Najviši vrh planine Rudnik je i jedan od najpoznatijih u Srbiji, Cvijićev vrh, ranije Veliki Šturac, čija visina iznosi čak 1132 metra.

U neposrednoj blizini Cvijićevog vrha se nalazi i istoimena varošica, koja je veoma brzo postala i razvijeni turistički centar. Cvijićev vrh po nadmorskoj visini prate:

  • Mali javor – 1113 m;
  • Javor – 1107 m;
  • Molitve – 1096 m;
  • Banetov vrh – 1089 m;
  • Prlinski vis – 1058 m;
  • Paljevine – 1052 m;
  • Marjanac – 1028 m;
  • Tavan – 1007 m.

Osim ovih planinskih vrhova, planina Rudnik je karakteristična i po vulkanskom uzvišenju zvanom Ostrvica, koje se nalazi na visini od 758 metara. Ostrvica je sastavljena od vulkanskih eruptivnih stena iz grupe andezita, koje spadaju u mlađe vulkanske stene jer datiraju od negde između 18 i 20 miliona godina. Inače, ovaj tip stena se koristi za izgradnju stambenih i poslovnih zgrada, kao i izgradnju puteva.

Klima

Klima na planini Rudnik je umereno – kontinentalna, sa prosečnim temperaturama na godišnjem nivou između 8° i 11°C. Zbog svojih veoma povoljnih klimatskih uslova, ova planina je davne 1922. godine čak ponela i titulu vazdušne banje.

Najhladniji mesec na planini Rudnik je januar, dok je najtopliji jun. Što se tiče snega, prosečan broj snežnih dana na planini Rudnik je između 80 i 120 dana u nižim predelima planine i između 160 i 200 snežnih dana pri vrhovima planine Rudnik, dok je broj sunčanih sati na godišnjem nivou prosečno 2250 sati.

Rude

Planina Rudnik je bogata različitim rudama obojenih metala. Ovu sjajnu tajnu planine Rudnik su još pre mnogo vekova otkrili najpre Iliri, a to je otkriveno nakon što je pronađeno njihovo oruđe i oružje, kolekcija koja broji čak 47 različitih vrsta ovih predmeta.

Nakon Ilira, teritoriju planine Rudnik su zauzeli Kelti, koji su već bili znatno iskusniji na ovom području. Naime, oni su bili izuzetno dobro upoznati sa samom tehnikom kovanja različitih predmeta od ruda metala, te je, u njihovom slučaju, korišćenje ruda metala iskopanih iz dubina planine Rudnik u svrhu spravljanja različitog oruđa i oružja je postala znatno brža, ali i oblikovanija i sofisticiranija.

Na samom početku proizvodnje različitih predmeta od metala, ove rude su se vadile rukama, a lomile kamenjem, što je kasnije postalo mnogo lakše, razvojem različitih tehnika.

Ipak, iz različitih političkih razloga, ova bogatstva planine Rudnik su dugo vremena bile strogo čuvana tajna, a, zbog velikih potreba za eksploatacijom ruda metala i proizvodnje različitih oruđa, a naročito oružja, sve je to rađenu u strogoj tajnosti, bez ikakvih zvaničnih administrativnih dokumenata.

S pozitivne strane, zahvaljujući činjenici da, osim stanovnika ovih prostora, niko drugi i nije znao za postojanje ovih dragocenosti na planini Rudnik, za vreme Drgog svetskog rata, nemačka okupaciona vlast se nije ni trudila da preuzme planinu Rudnik i iskoristi sve njene potencijale, dok su Srbi za vreme svih oružanih sukoba na ovim prostorima koristili bakar, kvarc i gvožđe za izlivanje pušaka i bojnih topova.

Potencijal planine je držan u tajnosti sve do 1948.godine, kada su zvanično upisane prve 4 nadnice. Već godinu dana kasnije, na teritoriji planine Rudnik su na planini Rudnik bili zaposleni brojni rudari, a 1950.godine je otvoreno i preduzeće za proizvodnju različitih predmeta od metala koje je zapošljavalo izuzetno iskusnu i sposobnu radnu snagu.

Ekologija

Planina Rudnik je, osim rudnik metala, i pravi rudnik bogatstvom šuma. U šumama planine Rudnik preovladavaju raskošna bukova stabla, a one su stanište i veoma retkog planinskog javora, mleča i hrasta.

Pored šuma, na ovoj planini postoje i brojni proplanci, na kojima mnogi turisti odlučuju da provedu dane u odmoru i prelepoj prirodi, i rezervatima, među kojima je najpoznatiji rezervat Veliki Šturac, koji je čak i stavljen pod zaštitu kao prirodno dobro prve kategorije.

Planina Rudnik je bogata i izvorima i brojnim rekama kroz koje protiče bistra pitka voda. Ovde se čak i spajaju tokovi Velike i Zapadne Morave i Kolubare, zbog čega planinu Rudnik često nazivaju i hidrografskim čvorom Šumadije. Ova planina je zapravo sa svih strana obgrljena ovim rekama. Sa zapadne strane teče reka Despotovica, sa južne i jugoistočne Gruža, a na severu teče Jasenica.

Pored ovih većih, u podnožju planine Rudnik teče i nekoliko manjih reka koje prate tok delova Srbije, kao što su  Brezovica, Srebrenica, Jasenica i Zlatarica.

Turizam

Planinu Rudnik godišnje poseti veliki broj turista, kako domaćih, tako i stranih. Iako su mnogi očarani nekim egzotičnim destinacijama na obalama mora, sve je više onih koji su zaljubljeni u prelepe krajeve sagrađene isključivo rukom prirode.

S obzirom na to da je prošla kroz ruke brojnih vladara iz različitih krajeva i u različitim erama, na planini Rudnik ćete danas videti različite izgradnje i uticaje skoro svih kultura koje su ikada postojale i dobiti uvid u vreme koje je nekada davno zadesilo ovu planinu.

Danas, na planini Rudnik postoji veliki broj crkava i manastira, kao i utvrđenja koja su srednjovekovni vladari gradili za života, a, u novije vreme, pored tih, postoje i druge brojne atrakcije na planini Rudnik, od zdravstvenih, školskih, pa sve do sportskih atrakcija.

Pored toga, tokom svih sezona je aktuelan i lov, što dodatno povećava potražnju za ovom destinacijom.

Prokleta Jerina

Jedna od najčešćih priča koja se povezuje sa planinom Rudnik je priča o Jerini, koja je opisana u brojnim pesmama, mada okarakterisana kao amoralna i beskurpulozna žena, koja se nije libila ničega samo da zadrži presto, a zbog toga i godinama nosi titulu Prokleta Jerina.

Jerina je bila ćerka despota Dimitrija I Konstakuzina i druga supruga despota Đurađa Brankovića. Đurađ Branković je imao ukupno sedmoro dece, a samo se za najstarije, ćerku Jelenu, zna da je plod ljubavi Đurađa Brankovića i njegove prve supruge, o kojoj se u istoriji začudo ne zna toliko. Čak ni njeno ime nije poznato javnosti. Što se ostale dece tiče, za petoro mlađih, Todora, Grugura, Katarine, Stefana i Lazara, sa sigurnošću se zna da su biološka deca Jerine i Đurađa, dok za Maru, drugo najstarije dete Đurađa Brankovića, koja se kasnije udala za sultana Murata II, nikada nije utvrđeno da li je zaista Jerinino dete.

Jerinina i Đurađeva deca nisu uopšte imala srećno detinjstvo. Ćerke su im bile udate na različite strane, a sinovi proživljavali različite torture za života. Todor je od bolesti umro jako mlad, Stefana i Grgura su za vreme jedne okupacije zarobili Turci i, po nalogu kasnijeg zeta, Murata II, kom je za ženu data Mara, trajno oslepljeni, dok je Lazar ostao jedini potencijalni naslednik prestola.

Ipak, čak i nakon što je došao na vlast, Lazar je morao da se povinuje turskoj vlasti i godinama im plaćao harač, ali je 1457.godine uspeo da sklopi sa tadašnjim sultanom dogovor, po kom mu je ugovorom vraćen sav očev posed.

Što se Jerine tiče, ona će uvek ostati upamćena kao izuzetno surova despotica – regent, po tituli koju je dobila nakon smrti svog muža. Još od davnina se priča da nikako nije marila ni za koga drugog osim za titulu, zbog čega mnogi istoričari tvrde da ju je ubio najmlađi sin, Lazar, kako bi oslobodio Srbiju od takve vladarke.

Ipak, Prokleta Jerina će u narodu ostati upamćena i kao veliki ktitor, te po njoj mnoga mesta i danas u Srbiji nose naziv Jerinin grad. Danas ovakva mesta postoje u Dragoševcu, Limu, Brangoviću, Kozniku, Ibarskoj klisuri, pa i na planini Rudnik. Naime, na mestu današnjeg Jerininog grada na planini Rudnik su se trgovci i rudari sklanjali za vreme sukoba između Vladislava II i Stefana Dečanskog, nakon smrti kralja Milutina.

Kasnije, za vreme turske okupacije, Đurađ Branković je sagradio i novo utvrđenje, čiji se ostaci i sada mogu videti na planini, kako bi odbranio narod od najezde Turaka, a veruje se da je zapravo ovo utvrđenje delo ruku njegove žene, a čak neki istoričari, koji povrgavaju teoriju da je ubijena od strane svog sina, veruju da je Jerina baš u ovoj tvrđavi umrla prirodnom smrću, kao monahinja.