Azija

Solomonov hram u Jerusalimu – informacije i zanimljivosti

Prema Bibliji, Solomonov hram u Jerusalimu je prvi  hram drevne religije Izraelita.

Ipak, s obzirom na nepostojanje nikakvih materijalnih dokaza, već samo biblijski iskazi, mnogi naučnici su skeptični i veruju da je Solomonov hram samo jedna od priča, te da on nikada u stvarnosti nije ni postojao.

Sa druge strane, ako je verovati pričama iz Biblije, Starog zaveta, ovo je istina o Solomonovom hramu u Jerusalimu.

Jerusalim danas

Iako je Jerusalim danas modernizovano mesto koje dobrim delom podseća na većinu manjih svetskih gradova, u njemu postoji površina manja od 1 kvadratnog kilometara koja je preživela sve revolucionarne promene i ostala vična svom izgledu još od davnih krstaških ratova, nazvana Stari grad.

Danas, na ovom prostoru i dalje stoje veoma bitne verske građevine: Zid plača, Crkva Svetog groba, Kupola na steni i džamija Al – Aksa.

Dva hrama

Za izgradnju prvog Solomonovog hrama je bilo potrebno 7 godina. Njegov ktitor je bio sam kralj Solomon, sin kralja Davida, kralj Judeje i Izraela, po kom je hram i dobio ime. On je bio sagrađen oko 10. veka pre nove ere na Hramovoj Gori i postojao je sve do 586. godine pre nove ere, kada su ga srušili Vavilonci, nakon što su okupirali i osvojili Jerusalim pod vođstvom vavilonskog cara Navukodonosora II.

Ovaj hram je služio za različite obrede i žrtvovanja, takozvani korbanot, a oni su obavljani u dvorištu samog hrama. U dvorište su mogli da kroče bukvalno svi meštani koji su želeli da doprinesu na bilo koji način žrtvovanju, ali je unutrašnjost hrama bila dostupna isključivo sveštenicima.

Unutrašnjost hrama se sastojala iz 3 dela:

Prvi deo je bio dostupan svimn sveštenicima i u njemu su se nalazili svećnjaci, kandila i stolovi na kojima je za praznike stajao beskvasni hleb;

Drugi deo je bio zatvoren za sve, čak i sveštenike, a pristup je imao samo glavni sveštenik i to samo jednom godišnje. U ovom delu se nalazio jedan kovčeg u kom su se nalazile Mojsijeve ploče sa 10 Božijih zapovesti, Aronov štap i posuda sa manom.

Što se trećeg dela tiče, nije zapravo sigurno šta se tu uopšte i nalazilo.

Jerusalim je 2 godine bio pod opsadom od strane Vavilonaca, pod vođstvom tadašnjeg vavilonskog cara Navukodonosora II, nakon čega je i Solomonov hram opljačkan i sravnjan sa zemljom.

Nekoliko decenija nakon rušenja prvog Solomonovog hrama, tačnije 516. godine pre nove ere počela je izgradnja II Solomonovog hrama, čiju je gradnju odobrio sam Kir Veliki. Ipak, hram je završen tek za vreme vladavine Iroda I. On je vladao Judejom u periodu od 37. do 4. godine pre nove ere, ali ne samostalno, već kao rimski vazal.

5 decenija kasnije, tačnije oko 20. godine novog veka, Herodot Veliki je dogradio hram, ali već 50 godina kasnije, 70. godine nove ere, Rimljani su napali i srušili hram, kako bi ugušili pobunu meštana poput njihove vlasti. Ipak, u postojanje ovog hrama veruju svi, jer se spoljni zidovi i dalje mogu videti na Hramovoj gori. Inače, drugi Solomonov hram je izgrađen znatno veći od prvog, zbog čega je, kao potpora, cela Hramova gora bila opasana masovnim zidovima. Ovaj zapadni zid koji još uvek krasi Hramovu goru, je među Hrišćanima poznat kao Zid plača.

Kod Zida plača se inače vekovima skupljaju vernici kako bi se molili, a postoji i verovanje da će se svakom ostvariti želja ukoliko je zapišu na komad papira i stave u zid.

Istorija prvog Solomonovog hrama

Vernici su milenijumima bili nomadi koji su na različitim mestima i na različite načine posvećivali svoje živote Bogu. Jedan od najzastupljenijih vidova je bilo žrtvovanje, koje se obavljalo na najrazličitijim mestima. To su uglavnom bile životinje, mada nikom od ljudi koji su barem jednom slušali biblijske priče nije strana ni priča kada je Bog iskušavao Avrama naloživši mu da kao žrtvu prinese svog sina Isaka, što je on naposletku i učinio. Ipak, pred samo žrtvovanje, Bog se opet obratio Avramu, rekavši mu da veruje u njegovu privrženost i dao mu dozvolu da oslobodi svog sina jedinca.

Ipak, ni posle ovakve priče, ljudi nisu prestajali da na ovaj ili onaj način pridobiju Božiju naklonost, te su naposletku odlučili da podignu hram u kom će moći da prinose žrtve Bogu, kao i da čuvaju sam sveti Kovčeg zaveta, nadajući se da će nakon što sagrade dom Gospodnji, stići naposletku i ka zemlji koju im je sam Bog obećao.

Prema Starom zavetu, kako bi odobrovoljio Boga, sam tadašnji kralj David odluči da sagradi Božiji dom, ali mu se ubrzo javi sam Bog koji mu reče da je njegova želja za izgradnjom hrama dobro delo, ali da to nije njegova sudbina, već da će to uraditi njegov još uvek nerođeni sin. A tako je i bilo. Kada je Soomon došao na presto Izraela, sa kog je vladao narednih 40 godina, Solomon je naložio izgradnju prvog hrama na Hramovoj gori, koji se sastojao iz tri dela i bio okružen velikim dvorištem. Ovde je nakon završetka izgradnje ostavio i zavetni Kovčeg u kom su se, pored drugih stvari, nalazile i Mojsijeve ploče sa 10 Božijih zapovesti.

Prema predanju, Bog je i nakon ovoga dugo bio odan svom narodu, dok je narod sve više dozvoljavao sebi da se otrgne od Boga i okrene drugim, znatno nemoralnijim stvarima. Prestali su da slušaju Božiju volju, klanjao se idolima i živeo u grehu.

Kralj Solomon je bio svestan celokupnog odnosa između Boga i njegovog naroda, ali je na pameti imao mudrost Boga i nadao se da će im oprostiti njihovo uživanje. Ipak, malo po malo i sam Solomon je počeo da okreće leđa Bogu. Za svog života je imao mnogo žena, a počeo je da gradi i oltare idolima kojima je počeo da se klanja. Ipak, uspeo je da održi svoju vlast, nakon čega ga je nasledio njegov sin Rovoam. Rovoam je vladao i živeo isto kao njegov otac, zbog čega je njegova država ubrzo počela i da slabi, dok se na posletku nije raspala na kraljevstva Izrael i Judu.

Iako sam hram obiluje kulturom i predstavlja sveto mesto za vernike, teoretičari i naučnici na njega ipak gledaju kao arhitektonsko i arheološko zdanje, te ga na taj način u velikom broju slučajeva i definišu. Čak je i po Starom zavetu prava definicija hrama ustvari samo čovekovo biće, a zgrade koje mi danas nazivamo hramovima su samo zidine kojima naše prisustvo i vera predaju pravi duh svetinje.

Od kraja krstaških ratova, pa sve do danas, teritorija Hramovne gore administrativno pripada Izraelu koji, osim što ima štafetu za određivanje njegove dalje sudbine dobijenu pravom pripadnosti, ima i održava obavezu njenog očuvanja. Ipak, kao i u slučaju svih ostalih građevina, ta sigurnost je više formalnost, te se do danas na Hramovoj gori desio veliki broj incidenata i terorističkih napada, mada su uloženi veliki napori za sprečavanje istih.

Treći Solomonov hram

Nakon rušenja prvog Solomonovog hrama do temelja i ostavljanja jedino ruševina drugog Solomonovog hrama, vernici nisu izgubili nadu. Vekovima unazad se klanjaju na mestu Zida plača, ali je poslednjih decenija zavladalo i opšte komešanje naroda oko tajnog zidanja trećeg Solomonovog hrama koje najavljuje dolazak antihrista, odnosno, po Jevrejima, dolazak Mesije na zemlju.

Glavni cilj vernika je postalo dizanje famoznog trećeg Solomonovog hrama, koji će dočekati Mesiju, o kom vekovima čitaju u predanjima proroka Melahije i Ageja u svakoj sinagogi širom sveta. Čak i činjenica da sveštenstva za ovaj hram nema njih ne sprečava da veruju jer je sledstvo sveštenstva odavno pokidano.

2001.godine vlada Izraela je odobrila dizanje trećeg Solomonovog hrama. Ipak, ovo je moralo da ostane u najvećoj tajnosti zbg rizika od nezadovoljstva muslimanskog dela stanovništva u Jerusalimu. Kamen temeljac za izgradnju ovog hrama je položen na platou Hamija u Jerusalimu uz najveće moguće obezbeđenje uz prisustvo samo odabranih proverenih ljudi, a celokupna ceremonija je trajala svega pola sata, kako bi se izbeglo pojavljivanje neželjenih gostiju.

Ipak, ubrzo se i o ovom događaju pročulo, te se u džamiji Al Aksa i oko nje okupilo brojno muslimansko stanovništvo, koje je kamenovalo sve jevrejske vernike koji su se nalazili kod Zida plača, o čemu su pisali čak i svetski mediji. Ipak, svi svetski mediji su u to vreme izveštavali isključivo o masovnim neredima koje je izazvalo muslimansko stanovništvo, dok niko od njih nije ni pomenuo pravi razlog i celu pozadinu priče.

Treći Solomonov hram bi za Jevreje postao mesto na kom mogu nesmetano da se mole i polažu žrtve Bogu. Naime, od rušenja drugog hrama, to jest, poslednji 2 milenijuma, vernici, za razliku od Hrišćana, Katolika i Muslimana nemaju svoj centar.

Osim toga, Mesija je, po predanju iz Starog zaveta, onaj koji će se u svim ovim neredima oslanjati isključivo na svoje božansko poreklo, te ga niti pobunjenici mogu uplašiti, niti će, njegovim dolaskom, njegov narod više patiti.

Onaj koji je po nekim teorijama zadržavao dolazak Mesije bio je Nikolaj Drugi. Ipak, njegovo odricanje od prestola se desilo još pre 100 godina, tačnije 1917.godine, što ostavlja neodgovoreno pitanje ’’Gde je Mesija do sada?’’

Ipak, da li je sudbina vernika uslovljena dolaskom Mesije na Zemlju ili ne je i dalje stvar vere ili skepticizma. Ono što za sada ostaje jeste da vidimo da li će vernici ipak na samom kraju isterati svoje i napokon dobiti i svoj treći Solomonov hram koji toliko dugo čekaju.

Kao što smo do sada videli, Solomonov hram je prekriven velom istorije koja je uglavnom vekovima bila i ostala tragična. I dalje ostaje nerazjašnjeno da li je prvi Solomonov hram uopšte i postojao, kako je rečeno u Starom zavetu ili je to samo još jedna od mnogobrojnih priča koje nalazimo među stranicama Svetog pisma.

Ono što zasigurno znamo jeste da je današnji Zid plača ustvari jedan od sačuvanih delova drugog Solomonovog hrama koji je postojao malo više od 6 vekova, kao i da postoji veoma jaka i iskrena želja vernika da se podigne i treći hram, koji će dočekati njihovog dugo očekivanog Mesiju.