Srbija

Stopića pećina – info i zanimljivosti

Gde se nalazi Stopića pećina?

Ova pećina se nalazi na jednoj od naših najlepših planina, Zlatiboru i to na njegovimseveroistočnim obroncima. Stopića pećina je smeštena na otprilike pola puta između dva sela, Rožanstva i Trnave.

Udaljena je oko 250 kilometara od Beograda, a do Užice, kao najbližeg grada, razdvaja je oko 30 kilometara. Ukoliko dođete na odmor na ovu prelepu planinu, do pećine ima 19 kilometara, te ne bi trebalo da propustite da je obiđete.

Iznad same Stopića pećine prolazi magistralni put Sirogojno – Zlatibor, a od ovog puta se odvaja uređena staza koja vodi upravo do ulaza u pećinu.

Priroda koja prati ovu stazu je zaista prelepa, puna zelenila, a sa obe strane se uzdižu visoke stene.

Duž staze je izgrađena i ograda sa rukohvatima, što omogućava bezbedan silazak do same pećine.

Osnovne karakteristike

Stopića pećina se ubraja u kategoriju rečnih pećina, a u prilog tome ide činjenica da kroz nju protiče Trnavski potok. Dužina ove pećine iznosi 1691,5 metara i sastoji se iz pet celina, odnosno pet delova.

Svaki od ovih delova ima svoje ime i oni su: Tamna dvorana, Svetla dvorana, Kanal sa kadama, rečni kanal i Velika sala sa kadama.

Staze koje se nalaze u unutrašnjosti pećina su uređene za obilazak, te sadrže rasvetu i ograde.

Jedna od glavnih karakteristika Stopića pećine jesu takozvane bigrene kade, koje izgledom zaista i podsećaju na kade nastale prirodnim putem, tj taloženjem krečnjaka.

Dubina pojedinih kada koje se ovde nalaze, ide čak i do 7 metara, a često su i potpuno poplavljene. Specifičnost ovih prirodnih formacija leži upravo u njihovoj veličini, po čemu je Stopića pećina i poznata.

Ime koje ova pećina nosi, potiče od istoimenog zaseoka, Stopići, koji se nalazi baš naspram samog ulaza u pećinu.

Porodica Stopići, koja živi u ovom zaseoku, je prva koja je opisala ovu pećinu i to još davne 1816. godine. Smatra se da je pećina upravo po njima i dobila ime.

Prvi naučnik koji je ovde sprovodio speleološka istraživanja, jeste Jovan Cvijić i to u dva navrata 1909. godine i 1913. godine.

Unutrašnjost Stopića pećine

Do sada je sređeno negde oko 280 metara unutrašnjosti ove pećine i kao što je već rečeno, pet delova koji je sačinjavaju su upravo u ovih 280 metara. Još jedan deo predstavlja izvor, koji je dobio simbolično ime, „Izvor života“.

Ulaz u Stopića pećinu predstavlja veliki otvor, dimenzija 18*35 metara i kao takav, predstavlja drugi po veličini pećinski otvor u našoj zemlji. Jedini veći od njega, a takođe i najveći u Evropi je ulaz u Potpećku pećinu, koja se takođe nalazi relativno blizu, par kilometara od Užica.

Odmah nakon prolaska kroz otvor, stupa se u prvu celinu, „Svetlu dvoranu“, koja je ime dobila zbog velike količine svetlosti koja je obasjava. Odmah nakon ulaska u Svetlu dvoranu, na desnoj strani prostorije se nalazi siparska kupa.

Sipar predstavlja materijal organskog porekla, koji je stotinama godina prolazio kroz jedan otvor na tavanici pećine. Ovaj otvor je prilično dugačak i pruža se sve do same površine, tj do spoljašnosti pećine.

Koliko je kanal dugačak, svedoči činjenica da od staze pa sve do površine ima nekih 70 metara.

Nakon Svetle, stupa se u Tamnu dvoranu, koja je dobila naziv zbog toga što je dosta mračnija od prethodne. Iza Tamne dvorane se nalazi dvorana u kojoj su prisutne pomenute bigrene kade.

Kako je ova pećina rečnog tipa, to je podni nakit u sređenom delu unutrašnjosti pećine nemoguće sresti, dok je u dubljim, neistraženim delovima, on itekako prisutan.

Nedostatak ove vrste pećinskog nakita povezan je sa činjenicom da potok koji ovuda protiče, vrlo često nabuja, zbog čega se nivo vode podigne i do 2 metra, pa samim tim voda spira sve pred sobom.

Ovaj potok u stvari čisti naslage šljunka koji su postojali i nagomilava nove, zbog čega je onemogućeno da se podni nakit formira.

Za razliku od podnog, nakita koji visi sa tavanica ima i više nego dovoljno, a prema rečima naučnika i istraživača, kako bi ovaj nakit narastao samo jedan centimetar, treba da prođe skoro 100 godina.

Ovaj nakit se formira kada kapljice koje padaju sa plafona za sobom ostavljaju kamenac koji se taloži i na taj način obrazuje stalaktite.

Nasuprot stalaktitima, stalagmiti se formiraju kada kapljica padne na tlo. Spajanjem stalagmita se obrazuju stalagmati.

Kao što je pomenuto, Stopića pećina je poznata po bigrenim kadama, po čemu je ovo mesto posebno, ne samo u Srbiji, već i čitavom delu Evrope kome pripada i naša zemlja. U sastavu stena od kojih su sačinjene i bigrene kade, najviše je kalcijum karbonata, čak 98%.

Zatim, prisutan je kvarc, 1,2 %, dok ostatak, odnosno 0,8% čini gvožđe. Karakteristična žućkasta boja ove stene potiče upravo od gvožđa, koji pri dodiru sa vodom, obrazuje koroziju.

Bigrene kade koje se nalaze u uređenom delu su raznolike, variraju u širini i dubini, pa je najplića oko 15 centimetara, najdublja je negde oko 1,8 metara, dok je najduža kada koja se ovde može naći 12 metara široka.

Pri vrhu bigrenih kada postoji prolaz i baš je na ovom prolazu početak Kanala sa kadama.

Dužina ovog kanala iznosi 655 metara i on seže sve do površine zemlje. Duž ovog kanala je raspoređeno još bigrenih kada i to sve ukupno oko 40 metara i na ovom delu se nalazi i ona najveća, čija dubina iznosi 7,2 metra.

U zavisnosti od vremenskih prilika, bigrene kade mogu biti ispunjene vodom, a takođe mogu biti i prazne. U periodima kada ima dosta padavina ili pak kada se sneg topi, kade se napune vodom, a tokom sušnih dana, one su prazne.

„Izvor života“ je simbolično ime vodopada koji se u pećini nalazi, a ovakvo ime je dobio zbog toga što, kad se svetla u pećini pogase, sa spoljašnjeg ulaza do njega dopire snop svetlosti.

Visina vodopada je oko 9,5 metara, a od njegovog vrha se nastavlja krak, koji predstavlja još jedan deo pećine i naziva se Ponor. Dužina ovog kraka je 755 metara i on se pruža sve do površine.

Planirano je da se urede oba ova kanala, tj gornji deo pećine kako bi posetioci imali mogućnost da vide sve bigrene kade, a takođe i sređivanje Ponora koji sardži veliku količinu pećinskog nakita: baldahina, stalagmita, stalagmata i stalaktita.

Još jedna formacija se može videti u Ponoru, a to su bigreni lonci.

Oni nastaju na taj način što voda, koja ovuda brzo protiče, stvara vrtloge koji buše rupe (lonce) po tlu pećine.

Zanimljivosti vezane za Stopića pećinu

Zanimljivo je da prvi tragovi u vezi pećine, tj njenog otkrivanja, datiraju još iz 1816. godine i uspeli su da se sačuvaju do danas.

Poznata je priča da ime pećine potiče od Stopića i to još iz vremena kad su se oni naselili u istoimenom zaseoku, koji se nalazi na kraju Rožanstava. Međutim, smatra se, a postoje i neki pokazatelji, da je pećina poznata i od pre.

Mnoge interesantne priče su vezane za Stopića pećinu. Jedna od njih datira iz 1964. godine.

Naime, starica koja je ovde čuvala ovce, tačnije na planini koja je iznad pećine, izgubila je svoje stado. U potrazi za ovcama, okliznula se i sletela niz liticu. Zaustavila se na stablu jedne bukve odakle su je kasnije policija i vatrogasci skinuli i spasli.

Druga priča se vezuje za Božu Jankovića, koji je prolazeći ovuda, na putu od sela Rožanstva, upao u duguru koja se tu nalazila, da bi kasnije bio pronađen upravo na spomenutoj siparskoj kupi.

Sa sobom je nosio mešinu sa rakijom koja je ostala zakačena za neku granu, a sam Boža je propao i, na žalost, poginuo. Visina sa koje je pao je 68 metara i upravo ovo mesto, na kome je i propao, danas se naziva „Božina dugura“.

Što se tiče temperature koja je u unutrašnjosti pećine, u toku proleća ona dostiže 15 stepeni, a u toku zimskih meseci, temperatura je nešto viša nego što biva napolju.

Stopića pećina se nalazi pod zaštitom države i o njoj vodi računa Turistička organizacija Zlatibora.

Od živog sveta koji nastanjuje unutašnjost pećine, mogu se naći slepi miševi, kao najzastupljenija vrsta, zatim ribice, rakovi, a takođe i pauci.

Priča se da je veliki broj ljudi, koji naseljava krajeve oko pećine, pokušalo da prođe celom dužinom pećine i da izbiju na drugi kraj, ali nikome od njih to nije uspelo.

Razlog tome je što se u pećini nalazi veliki broj prepreka, među kojima su glavne izuzetno hladna voda, kao i sifoni.

Istraživanja pećine

Prvi naučni tragovi o Stopića pećini, koji su zapisani, datiraju još iz 1901. godine i potiču iz Zapisnika srpskog speleološkog društva.

Autor ovih spisa je bio Radosav Vasović. Kasnije, speleološka istraživanja na ovoj pećini vršio je i Jovan Cvijić i to dva puta, 1909. godine i 1913. godine.

Prva detaljnija ispitivanja pećine sprovođena su 1957. godine i na čelu se nalazio Radovan Ršumović.

Pored naših speleologa, proučavanje pećine su vršili i strani naučnici. Češki speleolozi su 1983. i 1984. godine vršili detaljna ispitivanja u Kanalu sa kadama, a takođe i u Rečnom kanalu.

Najizdašnije podatke o Stopića pećini je ostavio Radenko Lazarević, koji je bio doktor speleologije. Velika monografija, koja je nastala upravo zahvaljujući ovom naučniku, stampana je 1994. godine.

Radno vreme

U toku leta, Stopića pećina je otvorena za turističke posete od 9:30 do 18:00 časova svakog radnog dana.

Kako biste ušli da istražite lepote ove pećine, morate izdvojiti svega 250 dinara.

U toku 2017. godine, Stopića pećina je dostigla rekordan broj poseta, tj prema statistici, posetilo ju je 61.280 turista.