Srbija

Veternik

Veternik je mesto koje se nalazi na oko pet kilometara od Novog Sada u pravcu Bačke Palanke. Interesantno je po tome što u njemu složno žive Srbi, Mađari, Hrvati, Romi i Slovaci.

Takoreći, prava Vojvodina u malom. Ovo naselje je pretežno radničko, pa se stoga njegovi meštani bave uglavnom malom privredom.

Smešten je Južnobačkom okrugu i predstavlja nešto između sela i grada. Prilivom velikog broja stanovnika, počela je izgradnja velikog broja kuća. Trenutno u Veterniku nema puno stambenih zgrada, a najveći broj meštana živi u svojim privatnim kućama.

Današnji Veternik broji tridesetak hijada žitelja. Iako sve više poprima obrise malog grada. nije preterano atraktivan za ljude koji ne dolaze samo turistički, pa se mnogi više odlučuju za kupovinu ili iznajmljivanje i izdavanje stanova u Novom Sadu.

Samo naselje slavi sledeće godine sto godina svog postojanja, budući da je formirano 1923. godine kada je tadašnji kralj Aleksandar Karađorđević odlučio da na sadašnjoj lokaciji ovog mesta pokloni zemlju veteranima, ratnim invalidima koji su izgubili vid u Makedoniji, na planini Veternik u Prvom svetskom ratu.

Dobrovoljci su izgubili vid u borbama brotiv bugarskih vojnika koji su  prema njima pustili nervni gas. Vojnici su ovako kumovali novom mestu kao podsećanje na kajmakčalanski planinski masiv, na kom su izgubili vid.

Danas se ovde nalazi i Spomenik srpskom dobrovoljcu. Visok je oko tri metra, a izgradio ga je arhitekta iz Sremskih Karlovaca Đorđe Lazić.

Samo naselje je po završetku rata bilo potpuno pusto. Broj stanovnika se povećavao sa brojem izbeglih lica iz ratova koji su kasnije usledili.

Kulturni, društveni i duhovni život

U Veterniku je formiran i radi Kulturno-privredni  centar („KPC“), „Veliko kolo“, folklorno društvo namenjeno učesnicima svih uzrasta, kao i Kulturno-umetničko društvo „Sava Vukosavljev“.

Tu su i jedna predškolska i dve osnovnoškolske ustanove, dok su srednjoškolci usmereni uglavnom ka  „Srpskoj Atini“ i Bačkoj Palanci.

Pravoslavna crkva „Sveti Simeon Mirotočivi“ jedan je od najlepših verskih objekata sagrađenih krajem dvadesetog veka u Srbiji. Oko hrama se prostire veliko igralište za decu, a ispred je formiran veliki parking.

Dom za decu i omladinu „Veternik“ ove godine je proslavio pola veka postojanja. Za to vreme ovde je zbrinuto i svoje utočište našlo više od dvesta štićenika.

Najpoznatiji sportski objekat je centar „Vujadin Boškov“, nazvan po našem proslavljenom fudbaleru i potonjem treneru.

Fudbaleri novosadske „Stare dame“ ovde imaju svoju boravišnu i trenažnu bazu. U okviru ovog sportskog centra nalaze se šest travnatih terena. I ovaj sportski centar će sledeće godine proslaviti veliki jubilej – pedeset godina od postojanja.

Ideju o osnivanju sopstvenog trening centra Fudbalskog kluba „Vojvodina“, u kojem bi bila  pokrenuta škola fubala, i u njoj stvarani igrači za seniorski tim pokrenuo je veliki vizionar, tadašnji direktor, a potonji trener madridskog Reala, Sampdorije iz Đenove i reprezentacije Jugoslavije, ujedno i najveće ime koje je fudbalska Vojvodina ikad iznedrila – Vujadin Boškov.

Ovaj velelepni centar je svoj današnji  obllik poprimio nakon renoviranja, 2006. godine. Od sportskih klubova, tu su istoimeni fudbalski klub, dva košarkaška kluba i jedan odbojkaški.

Pored toga, Veternik je poznat i kao bokserski centar, s obzirom na to da ovde žive braća Kačar, Slobodan i Tadija.

Svojevremeno su osvajali balkanske, mediterantske, evropske, svetske i olimpijske medalje u ovoj plemenitoj veštini. Slobodan Kačar je i proglašen za najboljeg sportistu Vojvodine u dvadesetom veku.

Kao i mnoga slična mesta u Srbiji i Veternik „oživi“ na leto, u vreme mnogobrojnih manifestacija koje ovde ne oskudevaju.

Tu su takmičenja u spremanju lovačkog paprikaša, šahovski turniri, automobilske trke, pasuljijada, kao i „Spretne ruke“, manifestacija koja posetiocima predstavlja proizvode socijalnih preduzetnika, rukotvorine socijalnih ustanova, proizvođače organske i neorganske hrane, stare zanate.

Mali grad – grad u malom

Dovoljno je iz pravca Novog Sada ući na područje Veternika i to glavnom saobraćajnicom  koja vodi ka Futogu i Bačkoj Palanci, pa zaključiti da se radi o pravom malom gradu.

Tu se nalaze mnogobrojni objekti, poput običnih prodavnica, vulkanizerskih radnji, auto servisa, građevinskih stovarišta, prodavnica keramika ili sanitarija.

Osim toga, tu se nalaze i prodavnice brze hrane, hoteli, moteli i placevi polovnih automobila.

U centru se nalazi pošta, pijaca, kao i ostale manje radnje koje su neophodne za funkcionisanje svakodnevnog života.

Pomalo je i paradoksalno da će se neretko iz Veternika pre stići u Novi Sad, nego što će Novosađani stići od Detelinare do Limana ili Petrovaradina.